Klasična teorija kaže da su ovi psi nastali kao pokušaj stvaranja idealnog psa za Dog Fighting. Stari oblici buldoga su bili prespori za borbu psa protiv psa, pa je u njih ubačena krv terijera. Mješanci tih rasa postali su čudesno uspješna kombinacija – snage, čvrstine, i upornosti buldoga, spojene sa brzinom i okretnošću terijera. Novonastali psi nazivani su različitim imenima. ''half and half'' (pola i pola), ''Bulldog and Terrier'' (Buldog i Terrier), ali ipak najčešće zvani su ''Bull and Terrier''. Psi tipa ''Bull and Terrier'' došli su na glas zahvaljujući psu po imenu Trusty koji je navodno, pobijedio u 104 borbe. Trusty je pronio glas o ovoj rasi kao idealnoj za Dog Fighting. Odgajivači ''Bull and Terrier'' pasa su pazili isključiva na narav dok je izgled bio sporedan. Zato su ti psi bili vrlo šaroliki, kako po visini i težini tako i po boji i građi. Jedan vrhunski odgajivač te rase, James Hinks, odlučio je da se povijest te rase ne može vezati samo uz borbe pasa, već da ih treba učiniti prihvatljivim i za izložbe pasa, koje su oko 1850. godine ušle u modu. Hinks, odlučio je da popravi eksterijer svojih pasa ukrštanjem sa drugim rasama. Odlučio se za bijelu boju koja je tada bila veoma popularna ukrstio je ''Bull and Terrier'' sa jednom blažom rasom ''White English Terrier'' (bijelog engleskog terijera) i kasnije sa dalmatincem. Ti prvi primjerci nisu imali ''downface'' koji danas imamo, ali je on postigao veću čvrstinu čela u dužini i dubini kao i pravilne crte. Kada je 1862. godine predstavio pasminu nazvanu Bullterrier, ljubitelji pasa su je odmah prihvatili a većina odgajivača ''Bull and Terrier'' pasa nije podržala Hinksa. Međutim Hinks potpomognut od službenih kinoloških krugova Bull Terrier postaje cijenjen pas nasuprot ''Bull and Terrier'' gubi na popularnosti. Oko 1870. godine za ''Bull and Terrier'' pse se počinje koristiti novo ime – Pit Bull Terrier. Riječ ''pit'' na engleskom označava ring, borilište, pa se Pit Bull Terrier može prevesti kao Bull Terrier za borbe. Tim imenom se vjerojatno htjela naglasiti razlika prema Hinksovom Bull Terrieru koji je postao striktno izložbeni pas.
Poslije J. Hinksa poznati odgajivač bio je J. F. Godfree. Njegov pas Young Victor pobijedio je na izložbi u Hullu 1873. godine. Poslije I Svjetskog rata ''downface'' je bio ustaljen i do kraja druge decenije Hinksova rasa je došla do stanja približnog savršenstva. Nova glava uzela je prednost nad ostalim dijelovima tijela i zamalo nije upropastila rasu zauvijek. Sve je naglo zaboravljeno zbog ove neobične glave i neki zaista užasni bogalji postali su šampioni, te je kratko vrijeme oblik rase bio na opasno niskom nivou i bio je potrebno dosta godina rada da se rasa ponovo dovede na pravi put.