Bordoška doga je direktni potomak brojnih vrsta doga
koje su vrlo davno obitavale u francuskoj.Sredinom 19.st.
te su stare vrste Francuske doge brzo nestale osim u
pokrajini Alvitaniji. Ondje su naručito bile brojne
i cijenjene. Francuske doge nisu se pojavljivale u svim
pokrajinama u potpuno identičnim oblicima. Služile su
ovisno o regiji, njihovim uzgajačima ili ovisno o namjeni
pasa. Npr.za hvatanje velike divljači, za borbe pasa,
u ratu, za čuvanje stoke i kao pomoć mesarima u klaonicama.
Ovi psi su opisani još u 14.st. Europske doge vuku porijeklo
od velikih pasa koji su prije više od 3 000 g. u Europu
došli iz graničnih područja između Indije i Kine preko
Tibeta i Mezopotamije dospjeli u Epirus, malo kraljevstvo
u staroj Grčkoj. Odande u Rim i koonačno u Galiju. Tokom
ovog dugog puta korišteni su u osvajanjima, ratovima
i trgovini robljem. Sredinom 19.st. ove doge su se našle
u potpuno novoj situaciji. Na djelo su tada stupile
osnove duhovnih, znanstvenih i industrijskih revolucija,
novi način razmišljanja i života u tom rascvatu prirodnih
znanosti koje su dovele do početka kinologije. 1863.g.
u botaničkom vrtu Pariza održana je prva izložba pasa.
Radilo se više o pregledu pasmina koje su tada postojale
u Francuskoj nego o konkurenciji između najboljih primjeraka
pojedinih pasmina. Bordoška doga, koja je ime dobila
po glavnom gradu pokrajine iz koje potječe pokazala
je prilično jasno tih dana svoju prednost i nadmoć nad
ostalim Francuskim pasminama. 1896. g. Pierre Megnin
i J.Kunstler objavili su malu knjižicu pod nazivom ''Le
dogue de Bordeaux''. U njoj su obuhvatili sve izlagane
i poznate pse u razdoblju od 1863. do 1895. što je rezultiralo
s prvim opisom obilježja prave doge i to je bio prvi
standard te pasmine. Deset godina kasnije dogama se
bavio J.Kunstler, profesor anatomije na fakultetu znanosti
u Bordeaux-u. U povijesno prirodoslovnom muzeju načinio
je jednostavnu zbirku tražeći savjete i izvješća od
vlasnika pasa te objavio znanstveni rad. Taj standard
mijenjao se u nekim detaljima ali u globalu vrlo je
sličan današnjem i temelj je kvalitetnog selekcijskog
uzgoja.
|