>> Oddy >> O psima >> Flat Coated Retriever >> Povijest

Sredinom 19.st., za vrijeme rasta popularnosti lova na ptice, razvijene su prve pasmine retrivera.
Zlatni retriveri su razvijani od strane jednog zanesenjaka, a labrador retriveri u jednoj do dvije uzgajivačnice. Ostali su obožavatelji lovačkih pasa pokušavali uzgojiti "najbolje od najboljeg" i križali su raznolike pasmine. Najveća konfuzija oko podrijetla retrivera leži u tome što se nekada svaki pas koji je bio sposoban donijeti lovinu smatrao retriverom, bez obzira bio on čistokrvan, križanac ili mješanac.
Ubrzo su se španijeli, setteri i psi za vodu dokazali najboljima u tome poslu i doprinjeli razvoju svih današnjih retrivera, u različitim omjerima. Točan razvoj uzgoja je u puno dijelova izgubljen daleko u povijesti pa danas ima puno pretpostavki i pogrešaka. Čini se jasnim da je st. John`s water dog igrao značajnu ulogu u konačnom razvoju retrivera, ali nitko nije sasvim siguran koje su pasmine korištene u razvoju ove pasmine.
Sigurno je da razvoj današnjeg flata pripisujemo gospodinu S.E.Shirleyu u ranim 1870-im. U razvoju flatova koristio je st. John` water dog, vodene španijele i vjerojatno škotske ovčare kako bi poboljšao kvalitetu dlake. On nije koristio Settere u razvoju modernog flata, ali je vjerojatno da je ova pasmina ukrižana još početkom stoljeća. Također se zna da je u razvoju pasmine koristio i labradore, kada su postali dostupni i izvan Buccleugh i Malmesbury uzgajivačnica.
1837. gosp. Shirley je osnovao Kennel club. Uzgajali su pse izložbenih i radnih karakteristika.
Nakon drugog svjetskog rata ponestalo je priplodnog materijala pa su labradori i flatovi križani kako bi se povećao broj pasa na sigurnu razinu. Tip Flat coated retrievera je izvješten i stabiliziran 1880.godine.
Sljedeća značajna osoba je H.Reginald Cooke, rođen 1860. koji je vidio neke od prvih pasa koje je Shirley ustabilio pa ga s razlogom nazivaju Shirleyevim nasljednikom. Njegova je uzgajivačnica Riverside u uzgoju flatova dominirala više od 60 godina. Osim na izložbama, Cooke je sakupljao priznanja i na području rada.Uvijek se trudio i u izložbenim psima održati odličnu radnu sposobnost. Njegova ambicioznost pomogla je pasmini da se razvija i opstane, ali to je isto tako odbilo druge uzgajivače koji su imali interesa za ovu pasminu.
Do kraja 19.st. flatovi su bili jedni od najpopularnijih izložbenih pasa, ali su se jednako dokazali i kao sportski i radni psi. Interes za pasminu zadržao se do prvog svjetskog rata. Tada su popularnost preuzeli labradori i goldeni. U usporedbi s velikim interesom javnosti za ove pasmine, relativno slaba popularnost flatova doprinjela je tome da zadrže dobru reputaciju pasmine sa dvojnom namjenom, ali malom razlikom između radnog i izložbenog psa. Dok u ostalim pasminama retrivera možemo naći velike razlike među radnim i izložbenim psima, za flatove se doista može reći da su ti tipovi ujednačeni jer jedan vrhunski izložbeni primjerak ujedno može imati i izuzetne lovačke sposobnosti.
I dok flatovi u usporedbi s labradorima i goldenima uživaju naklonost rijetkih pojedinaca, pravi obožavatelji pasmine mogu biti sretni jer prevelika popularnost zasigurno donosi veće posljedice od premalog interesa.