Crveni irski seteri na prvi će pogled osvojiti
svakoga svojom elegantnom i atraktivnom pojavom. Najomiljeniji
su među svim seterima. Pretpostavlja se da je pasmina
nastala križanjem španijela, poentera i engleskih setera.
Iako su u početku uzgajani kao lovački, sve više postaju
obiteljski i izložbeni psi. Već su se u 19. st., kada
su se pojavili u Irskoj, ti ponosni, aristokratski psi
pokazali odličnima za izložbe i s vremenom su sve više
uzgajani zbog svoje predivne pojave i prelijepe dlake,
a ne zbog lova.
Njihova glava je dugačka, vitka i suha,
toplih plemenitih očiju i izraženog stopa. Uši su duge,
padajuće, vrat dug i mišićav. Cijelo tijelo je mišićavo,
skladno. Kretanje je vrlo ponosno, slobodno, a glava je
nošena visoko. Dlaka je kestenaste boje, a dozvoljene
su, iako ne i poželjne, male bjeline na prsima ili po
prstima. Na glavi i prednjim stranama nogu te leđima,
dlaka je kratka, a na zadnjim stranama nogu, prsima, trbuhu
i repu, duga je.
U lovu su energični, ustrajni i odlični
za rad u vodi. U 19. st. bi se u lovu na ptice ukočili
kada bi ih osjetili i pokazivali u smjeru u kojem je ptica
(markiranje) dok lovac na plijen ne bi bacio mrežu. Danas
u lovu seter u galopu trči tražeći divljač traži cik -
cak, kad ju pronađe, markira i po potrebi oprezno diže.
To su vrlo temperamentni, aktivni, uporni
i zaigrani psi. Svakodnevno trebaju mnogo istrčavanja
(npr. uz bicikl). Vrlo su nježni, dobroćudni i uživaju
u društvu ljudi i drugih pasa. Lako se mogu se naučiti
na suživot sa drugim životinjskim vrstama (npr. mačkama,
pticama itd.). Inteligentni su i vrlo brzo uče. Prikladni
su za život u stanu jer rijetko gube dlaku, ali potrebno
ih je redovito četkati. Uređivanju dlake izložbenih pasa
potrebno je posvetiti nešto više pažnje. Šišaju im se
uši, vrat i dlake između prstiju na šapama.
Tek nakon 2 - 3 godine sazrijevaju i dostižu svoju punu
ljepotu, ali u duši uvijek ostaju zaigrana štenad.
U većini slučajeva dožive duboku starost
