Japanske vrste pasa su
u prošlosti bile male ili srednje veličine i nije bilo
velikih vrsta pasa. Akita potječe iz pokrajine Tohoku
i ubraja se pod imenom "Akita Matagi" (pas za
lov na medvjede) među lovačke pse srednje veličine. U
vrijeme Sataka-Clana, između 1630. i 1870. godine, u pokrajini
Akita, ovaj je pas sistematski bio uzgajan za borbe koje
su, prema sačuvanim davnim pismenim zapisima, bile njegovane
kako bi jačale moral plemstva toga kraja.
Pasmina je nakon toga bila križana sa psom koji je bio
sličan mastifu, a pripadao je nekom njemačkom inženjeru,
zaposlenom u rudniku bakra Kasaka. Također je križana
sa borbenim psom Tosa koji potječe od križanja mastifa
Shikokua, srednje velike japanske pasmine, sa njemačkim
goničem, psom St. Bernarda i njemačkom dogom. Ovim miješanjem
Akita je izgubio svoj prvobitan karakterističan izgled,
kojeg su krasile uspravne špicolike uši i zavrnuti rep.
Po zabrani borbi pasa, 1908. godine, obrazovani ljudi
i profesori odlučili su sačuvati pasminu. Godine 1919.
izdan je zakon o očuvanju prirode. Zahvaljujući naporima
ljubitelja da i nadalje poboljšaju pasminu, godine 1931.
izabrano je devet vrhunskih pasa ove pasmine i proglašeno
spomenikom prirode, što je pasminu jako populariziralo.
Godine 1945. nakon drugog svjetskog rata, poduzeti su
napori da se Akitu sačuva u njegovu izvornom obliku, pa
se iz malo preostalih pasa ove pasmine nastojalo izvući
krv mastifa i ostalih ukrižanih stranih pasmina. Ti su
napori doveli do stabilizacije danas poznatog velikog
Akite u njegovom izvornom obliku.
