Predak belgijskoga ovčara je canis familiaris matris optimae,
predak svih ovčarskih pasa, što su ga odkrili po fosilnim
ostacima u brončanomi dobu, Po tome je dobio naziv Brončani
pas.
Izuzetno dobri radni psi - ovčari iz Belgije. Postoje
još od srednjeg vijeka. Jednostavno je bilo važno da pas
bude dobar ovčar, nije bilo važno kakvog je vanjskog izgleda
bio, tj. da li je imao dugu ili kratku dlaku, da li je
bio smeđi ili crni. prevladale su radne osobine, ali su
se tijekom vremena počele izdvajati karakteristike današnjih
pasmina. 1891.godine profesor sa belgijske Škole veterinarskih
znanosti postavio je standarde različitih tipova Belgijskog
ovčara.
Na tlu Belgije, krajem 1800-tih godina, bio je prisutan
veliki broj ovčarskih pasa čiji je tip jako varirao što
se naročito primjećivalo po pitanju dužine i boje dlake.
U nastojanju da se tipovi pasa što više ujednače, formirala
se grupa odgajivača sa velikim entuzijazmom koja će kasnije
izabrati Prof. A. Reul sa Veterinarske škole iz Kureghema
za stručnog vođu uzgoja ove rase. Njegovo ime se sa pravom
uzima kao ime pravog pionira i osnivača belgijskog ovčara.
Rasa je zvančno rođena između 1891. i 1897. godine.
Klub za belgijske ovčare je osnovan 29. septembra 1897.
u Bruxelu a već 15. studenogiste godine, u Kureghemu,
Prof. A. Reul uspijeva da organizira okupljanje od 117
pasa koji će kasnije poslužiti u izboru najboljih primjeraka
i produžetku uspješne selekcije ove rase. U godinama koje
su sledile, program uzgoja belgijskih ovčara je bio veoma
intenzivan i uključivao je brojna ukrštanja od kojih su
neka bila u veoma bliskom srodstvu.
Prvi detaljan standard je objavljen 3. travnja1892. godine
od strane briselskog kluba koji opisuje jednu rasu i tri
varijeteta dlake.
Prvi belgijski ovčari su registrirani 1901. godine u uzgojnu
knjigu Kraljevskog st. Hubert udruženja (L.O.S.H.).
U godinama koje su slijedile, primarni zadak odgajivača
ove rase pasa je bio ujednačavanje tipa i mana. Tek 1910.
godine moglo se reći da je tip i temperament belgijskih
ovčara uspostavljen
Kroz povijest, od samog početka stvaranja ove rase, vodile
su se žučne rasprave po pitanju različitih varijeteta.
Sa druge strane, nikad nije bilo rasprave i razilaženja
u mišljenjima vezanih za morfologiju, temperament i prikladnost
za rad.
Belgijski dugodlaki
crni ovčar (Groenendael )
U mjestu Groenendael kod Bruxellesa osamdesetih je godina
prošlog stoljeća gostioničar Rose svoju crnu, dugodlaku
ovčarku pustio pastirskom psu, kojem je ime bilo Picard.
Da li je psu bilo samo ime Picard ili je došao iz Picardije
u Francuskoj gdje uzgajaju pastirske pse nije poznato.
Tim križanjem su bili postavljeni temelji novoj pasmini.
Groenendael Jules je izmedu 1908. i 1912. godine položio
sve ispite za službene pse i ispit za policijskog psa.
Uskoro je počelo rasti zanimanje za njih i izvan Belgije.
Belgijski kratkodlaki ovčar (Malinois)
Belgijski ovčar - malinois svojim porjeklom je okolice
grada Malinesa u Belgiji, pa je tako dobio i svoje im
Belgijski oštrodlaki
ovčar (Laekenois)
Pasmina je dobila ime
po kraljevskom gradu Laeken, u čijem obližnjem selu ju
je duge godine uzgajao neki ovčar, a kasnije i njegov
sin. Vrlo vjerojatno je u srodstvu s nizozemskim oštrodlakim
ovčarom.
