Mezocefalnog tipa, snažnog i moćnog izgleda, bez okomitih kutova ili naglašenog usjeka. Profil pokazuje gornju liniju koja je izdubljena i izbočena: izbočenja na glavii zbog ispupčenosti potiljka i mišića koji podržavaju sitnjenje hrane, blago izdubljena na čelu.

Stražnji dio glave: masivan, konveksan u anteroposteriornom i lateralnom smjeru kao i gledano odozgo, zbog naglašene žvačne i zatiljne muskulature. Zatiljna kost ne smije biti izbočena, snažni vratni mišići moraju je pokrivati u potpunosti, zbog čega prijelaz od glave k vratu izgleda blago svinuto (glava se spaja s vratom formirajući snažan mišićni luk).
Stražnji dio glave mora odavati dojam velike snage. Žvačna muskulatura mora biti iznimno jaka jer je to pasminsko obilježje koje omogućuje psu da uspješno drži plijen bez popuštanja ugriza. Pa ipak gledano frontalno, ne smije biti neumjereno naglašena naspram širine glave između ušiju.
Divergentan oblik glave, koji u većoj mjeri podsjeća na glavu bulterijera, smatra se jednom od težih grešaka koja se strogo kažnjava.

Stop blago definiran, kao preijelaz od izbočenog predjela glave k neznatno ulegnutom čelu. Gledano sa strane, vidi se jasno određen profil uvjetovan nadobrvnim grebenom.

Njuška je jednake duljine kao stražnji dio glave, što znači da je zamišljena linija koja povezuje unutarnje kuteve očiju podjednako udaljena od vrha nosa i zatiljne kosti. Jaka, veće duljine nego širine, dobro razvijena i sa stranama koje su blago nagnute. Gornja linija je blago zakrivljena prema dolje, što je specifična karakteristika pasmine.
Nešto kraće i punije njuške od traženih se toleriraju, ali se one dulje i laganije strogo kažnjavaju prilikom suđenja. Za njušku se traži da bude duboka i da svojim oblikom podsjeća na široki pravokutnik.
Klinasti oblik njuške je nepoželjan.

Usne su pravilne i priljubljene, s opuštenim, crnopigmentiranim rubovima.
Pretjerano opuštene (viseće) usne strogo se kažnjavaju. Nepigmentirani rubovi usana su nepoželjni.

Nos je crnopigmentiran, lagano prćast, nosnice jako naznačene.
Nepotpuno pigmentiranom nosu se progovara, a pigmentiranost ispod 50% površine nosa vodi ka diskvalifikaciji psa.

Oči su tamne ili boje lješnjaka. Rubovi kapaka crni ili svijetli. Poželjniji su crnopigmentirani rubovi kapaka.
Razmak između očiju mora biti velik, pogled živahan i inteligentan, istodobno prodoran i čvrst.
Boja lješnjaka u dogo argentina predstavlja vrlo širok spektar boja koje se protežu sve do žute. Jedino se plave ili raznobojne oči kažnjavaju diskvalifikacijom.
Oči bi trebale biti trokutastog oblika, dok bi razmak između kapaka trebao biti relativno malen. Koso postavljene oči nisu poželjne.

Uši su visoko i bočno usađene, trokutastog oblika. Srednje duljine, široke, čvrste, ravne i zaobljene na krajevima. U prirodnom padu prekrivaju pozadinu obraza, kada je pas na oprezu onda su poluuzdignute.
Danas kupiranje ušiju više nije obvezno, a sve je veći broj zemalja koje takvo kupiranje općenito zabranjuju. Mužjacima se uši kupiraju kratko, dok se ženkama kupiraju nešto dulje.

ČELJUSTI/ZUBALO:
čeljusti se pravilno se preklapaju, bez deformacija su i snažne, s krupnim pravilno usađenim zubima.
Točniji prijevod standarda glasio bi da zubalo mora biti čvrsto prianjajuće, a ne da se mora pravilno preklapati.
Koliko god nekima bilo nejasno to znači: da je u dogo argentina pravilan škarasti i klještasti zagriz, a da se tzv. obrnuti škarasti zagriz (donja vilica ispred gornje), ako je čvrsto prianjajući bez prostora i odmaka između gornje i donje vilice, smatra manom koja se tolerira. Takvi psi, naročito ako je riječ o vrhunskim psima, normalno ulaze u konkurenciju na izložbama. U uzgoju bi se trebala postaviti stroža ograničenja. Partner takvog psa (obrnuti škarasti zagriz) smije biti isključivo pas sa škarastim zagrizom.
U slučaju da postoji odmak između gornje i donje vilice koji tvori prostor između zubala, bez obzira koliko mali bio, kazna je diskvalifikacija.
Enogmatizam (čeljusti povučene unazad i zubi koso usađeni prema unutra) i prognatizam (čeljusti jače isturene naprijed i zubi u njima koso usađeni) se najstrože kažnjavaju.
Suprotstavljena mišljenja postoje i u pogledu nedostatka zubi. Vremenom i praksom ustalilo se mišljenje da broj premolara nije bitan (osim ako nije riječ o nedostatku većeg broja zubi), a da je odluka suca u pogledu nedostatka molara (kutnjaka) njegov individualni odabir koji treba poštivati. Obostrani nedostatak P4 postao je toliko tipičan da su brojni veliki šampioni ove pasmine opterećeni tim nedostatkom.
Sve navedeno je stav Antonia i Augustina Noresa Martineza, argentinskih uzgajivača i sudaca, talijanskih kinologa koji se bave ovom pasminom, austrijskog Dogo Argentino Kluba i dr. Otta Schimpfa, te gotovo svih sudaca specijalista za pasminu dogo argentino.
Kompletno škarasto zubalo koje sadrži 42 zuba predstavlja ideal kojem trebaju težiti uzgajivači u svom uzgoju.
Poseban zahtjev kod zubala dogo argentina, a na koji se rijetko pazi, jest da se incisivi nalaze u ravnoj liniji, ravnomjerno usađeni između canina.

RAMENA:
Vrlo snažna, s plastično istaknutom muskulaturom bez predimenzioniranosti, horizontalnog nagiba od 45 stupnjeva.
Greben širok i visok, naglašeno pravilnih kutova.
Iznimno jak i naglešen greben predstavlja specifično pasminsko obilježje.

LEĐNA LINIJA (LEĐA):
Leđa krupna i snažna, dobro razvijenih mišića. Na grebenu viša, blago se se spušta prema križima. Dogoe, kao i sve teške goniče, karakterizira blaga povijenost leđa - od točke gdje se greben spaja s leđima do završetka leđne linije na križima. To nije nešto što se tolerira, već je to odlika koja omogućava motornom sustavu teških goniča kretanje dugotrajnim polutrkom i galopom.