Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču
od molosa. Današnji Šarplaninac je posljedica prirodne
selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa
psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila
čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi
ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac
je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju
stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije
mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih
pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj
mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni
pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće,
ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih
nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na
Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili
bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih
nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači
u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije.
Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve
boje ravnopravne.
KARAKTER: Šarplaninac
je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i
vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže
potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo
jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono
sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života.
Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva
dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje
bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema
strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je
pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje
se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav
i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje
cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru
dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup
pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli
svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će
savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to
neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom
nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati
u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško
ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.
Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo
usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne
znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme
razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se
više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti
i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno
redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima
protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici
parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih
bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo
držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti
dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje,
pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov
treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti
kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti
ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete
napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude
odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti
kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti
od veličine kuje. Prevelika kučica, bez obzira da li je
u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije
u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe.
Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da
mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo
ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor,
a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba
da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju
mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako
bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga
može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi.
Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja.
Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu
to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno
kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to
želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost
i nepovjerljivost prema stranim licima.
Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene.
Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe
prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i
spava.
Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje,
osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku
da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće
od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas
potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od
hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam
u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko
centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac
najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je
da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu.
Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju
i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju
mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji)
ili u iskopavanju rupe u zemlji
