Home >> O psima >> Dalmatiner >> Povijest

Rijetka je pasmina koja je kroz tisućljeće imala toliko različitih naziva: egipatski, turski, indijski, bengalski, španjolski, francuski, harlekinski, talijanski, mali danski pas i slično. Čini se da su krivci slikopisci egipatskih hijeroglifa i nepoznavatelji kinologije Dalmatinski pas potječe iz starog Egipta gdje su u grobnicama Faraona pronađene freske vrlo sličnih pasa. Tadašnje pse, bilo sa stojećim, ili kasnije, sa visećim ušima, kinolozi su isprva nazivali skupnim imenom - faraonski psi. Govorilo se: žive u zemljama i na otocima Mediteranskog mora. I danas je uvriježeno mišljenje da su u Dalmaciju stigli kopnom iz Egipta preko Male Azije do Grčke, a odatle brodovima grčkih trgovaca i na našu obalu. Pomorci, pak, Dubrovačke republike (1278.-1806.) koji su trgovali i izvan Sredozemlja, najzaslužniji su za rasprostranjenost dalmatinskog psa. No, naziv nije mogao biti uvriježen dok nije zabilježen novi razvitak kinologije. Uočeno je, naime, da mu je građa tijela slična onoj u hrta, ali i u goniča, pa odatle naziv - hrtoliki gonič. Dakle, gonič a ne hrt, jer ti psi za lov rabe njuh, a ne u prvom redu vid, kao hrtovi. Tako je grof Bylland 1894. ustvrdio da su bengalski i dalmatinski dva različita psa. Osnovna je. boja dalmatinskog psa bijela sa crnim ili smeđim pjegama i ima standard, te je brakoidnog tipa.Naprotiv bengalski pas je graoidnog obličja (hrtast je), osnovna mu je boja smeđa s bijelim pjegama i nema standard. Najdulje je za dalmatinskog bio uvriježen naziv galski pas, a zasluge pripadaju velikim ljubiteljima pasa, Englezima. Posljednji put pokušao ih je podučiti poznati kinolog Thomas Bewick koji 1972. u knjizi "Povijest četveronožaca" (History of Quadrupeds) piše: "to nije. galski pas nego dalmatinski, jer mu je postojbina Dalmacija.

A dalmatinskog psa opisao je još 1867. i 1876. austrijski zoolog prof. dr. Leopold Fitzinger, spomenuvši da mu je stariji naziv bio dubrovački gonič, a kasnije dalmatinski ptičar. Dao mu je zoološki latinski naziv: Canis sagaxgallicus ragasanus. Znamo da je preko Korzike došao u Galiju, pa naziv za korzikanskog goniča glasi: Canis sagax corsicanus seu. ragasanus ("lovački pas korzikanski ili dubrovački") Nakon višegodišnjih napora hrvatskih kinologa, dalmatinski pas se vraća kući. U nomenklaturi pasmina FCI-a (Međunarodne kinološke federacije) od 9. svibnja 1994.,. pod grupom goniča (i srodne pasmine, sekcija/podrijetlo) za dalmatinskog psa navodi se: Dalmacija - Hrvatska (TIK). U nomenklaturi FCI-a spominje se i najpoznatija, najraširenija autohtona hrvatska pasmina, konačno kao naša.