pasoddy.com

Početna ->> pasmine ->> FCI - 2 ->> Deutscher Boxer ->> Povijest pasmine
Njemački bokser
 

Sama pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Münchenu križanjem BULENBEISERA (mostifa) i buldoga. Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znači BULL=bik i beiser=gristi, što nas navodi da se je ta vrsta pasa koristila u borbi s bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti, izdržljivosti kao i snažnog ugriza.

Željeći poboljšati neke od njegovih osobina križali su ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od XII. stoljeća za arenske borbe također s bikovima. Psi su u što kraćem vremenu trebali oboriti bika, uhvativši ga za njušku i tako ga držati dok ne iskrvari i klone od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi nižeg rasta, snažnih čeljusti, širokog prsnog koša.

Samim križanjem gore navedenih pasmina dobilo se veći i snažniji pas od buldoga, snažnije glave, teže građe, te bijelinom koja se i danas proteže u uzgojnim linijama. Spoljošten nos, razvučeni zubi, nabijena figura odavali su izgled psa koji je odavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa. Naročita popularnost uživali su kod čuvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog neobičnog izgleda i kod putujućih umjetnika i cirkusanata.

Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi g. Beckmana "Povijest i opis pasa s kraja XIX stoljeća". Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji veliku pažnju posvećivao psihičkim osobinama svojih pasa. Zahvaljujući njemu bokser je zadržao svoje izvorne karakterne osobine, koje ga i danas krase i čine osobitim. Križajući jednog Njemačkog i jednog Engleskog psa dobio je psa koji se razlikovao od tadašnjeg Bullenboissera, ali je zadržao kompaktnost građe, snagu i uz to se odlikovao još elegancijom. Imao je lijepu glavu, snažnu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni koš. Ubrzo je bokser stekao mnoge obožavaoce, a kruna svega toga je bilo osnivanje Deutscher Boxer kluba 1897. godine sa sjedištem u Münchenu. Iste godine izdan je standard pasmine koji je 1902.i 1905. godine doživio neke preinake, te taj standard još i danas vrijedi.