Osnovno osjetilo prema kojem se pas orijentira u svojoj okolini je njuh, i veliki dio mozga posvećen je interpletaciji mirisa. Sposobnost otkrivanja mirisa toliko je izoštrena kod nekih pasa da mogu otkriti razjeđenje od milijun puta od opne koncetracije mirisa koji osječaju ljudi. Njuhom pas registrira postojeće mirise u okolici, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve tvari imaju svoj miris. Za ljudski nos mnoge tvari nemaju mirisa, no to ne znači da ne mirišu. Kako u svih sisavaca tako i u psećem mozgu postoji centar za miris. On prima i registrira podražaje živčanim putem, mirisnim živcem, iz organa za miris, što se nalazi u nosu. Psi koriste osjet mirisa kao značajno pomagalo u komunikaciji, za prikupljanje cijelog niza različitih tipova podataka jedni o drugima, i to pažljivom analizom međusobnih mirisa. Npr. vjetar je donio miris kuje koja se tjera, pas ga je registrirao , pas postaje seksualno razdražen, podvrgava se nalogu za održavanje vrste.
Osjet njuha je u pasa jako razvijen. Dresurom i uzgojem čovjek je povećao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvježbane životinje koriste se za pronalaženje krijumčarene robe kao što je droga ali i za pronalaženje unesrećenog čovjeka i pod 10 metara debelim nanosom snijega. Najbolje razvijen njuh imaju lovački psi iz skupine krvosljednika,